Nacionalni park Paklenica
Po svom proglašenju, Nacionalni Par Paklenica je drugi u Hrvatskoj. Proglašen je nacionalnim parkom sada već davne 1949. godine, točnije 19. listopada 1949.g. Paklenica je proglašena parkom te par mjeseci nakon Nacionalnog Parka Plitvička jezera.
Zanimljivo je spomenuti da je Paklenica prvi put bila proglašena Nacionalnim parkom još 1929. godine, no prema tadašnjim zakonima, proglašenje se trebalo revidirati svake godine – što nije učinjeno, pa je godinama Paklenica bila bez statusa Nacionali Park.
Nacionalni Park Paklenica je 7. srpnja 2017. godine upisan i na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi, kao dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom „Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe“.
Biljni i životinjski svijet parka Paklenica
Svakako vrijedno spomena je činjenica da park obiluje biljnim vrstama, među kojima se posebno ističu šumske zajednice. Šume sačinjavaju predjeli crnog bora (Pinus nigra), po čijoj smoli „Paklini“ je Paklenica i dobila ime.
Osim borova, šume Paklenice bogate su bukvom (Fagus sylvatica), a tu raste i bir krivulja. Paklenica, po svojoj površini, posjeduje najveći sačuvani šumski kompleks u Dalmaciji. Više od pola parka je prekriveno vegetacijom, a ostatak je krški reljef.
Kako smo već spomenuli, vegetaciju sačinjavaju šume bukve, crnog bora, te mjesta gdje su šume izmiješane sa dvije spomenute vrste. Pronalazimo u šumama Paklenice i stabla hrasta medunca (Quercus pubescens ), bijelog graba (Carpinus orientalis) i crnog graba (Ostrya carpinifolia).
Tehničke značajke Nacionalnog Parka Paklenica
NP Paklenica je proglašen 19. listopada 1949. godine
Nacionali Park Paklenica ima površinu od 95 četvornih kilometara
Najviši vrhovi parka su: Vaganski vrh (nadmorska visina 1757 metara), i vrh Sveto brdo (nadmorska visina 1753 metara).
Park je upisan i na UNESCO popis mjesta svjetske baštine u Europi
Pretpostavljamo da ime „Paklenica“ potječe od naziva „pakline“ za smolu crnog bora koji raste na tom području. Lokalno stanovništvo koristilo je smolu u narodnoj medicini, najčešće za zarastanje rana, ali i kao luč – za osvjetljenje te za premazivanje drvenih brodova.
Posjetite Paklenicu i obiđite ova mjesta
Ako se odlučite doći u NP Paklenica, svakako obiđite neka zanimljiva mjesta u parku. U kratkom osvrtu spomenut ćemo neka mjesta, ali i naglasiti da ih ima još mnogo, u što ćete se uvjeriti kada dođete u park.
Špilja Manita peć odredište je koje posjećuju mnogi gosti parka. Ovu špilju možete posjetiti u pratnji profesionalnog vodiča, a razgledavanje traje nekih 30 minuta. To je dovoljno vremena da upoznate mnoge tajne zanimljivog podzemnog svijeta. Temperatura u špilji tijekom cijele godine bude oko 9 Celzijevih stupnjeva, pa vam preporučujemo da se dobro obučete, bez obzira u koje doba godine dolazite.
Obilazak špilje je moguć samo u pratnji vodiča.
Vrhovi u NP Paklenica posebni su i privlače mnoge penjače i ljubitelje prirode. Spomenuli smo Vaganski vrh, koji je zapravo i najviši vrh planine Velebit, pa tako i Nacionalnog parka Paklenica. Pogled sa vrha očarat će svakoga, posebno nakon kiše, kada pogled seže u krugu promjera 300 kilometara. Lako možete razgledati i uživati u pogledu na Risnjak, Klek, pa čak i Troglav – najviši vrh Dinare.
Još jedan vrh kojeg vrijedi posjetiti je Sveto brdo. Vrh se nalazi na nadmorskoj visini od 1751 metara, a sa njega se pruža pogled na ličku i na primorsku stranu. Na vrhu se nalazi veliki metalni križ i ploča na kojoj je ispisano deset Božjih zapovijedi.
Vrh Liburnije nismo prethodno spomenuli, ali to ne znači da se ne vrijedi popeti na njega. Vrh Liburnije se nalazi na 1709 metara nadmorske visine, i jedan je od najljepših vidikovaca na Velebitu. S ovog vrha se pruža prekrasan pogled na cjelokupni arhipelag srednjeg Jadrana.
Osim vrhova, i spomenute Manite špilje, u NP Paklenica možete uživati u prirodnim kanjonima, koji će posebno obradovati profesionalne penjače i osobe željne adrenalinskih sportova.
Kanjon Velike Paklenice idealno je mjesto za profesionalne penjače, koji su zapravo i najčešći posjetitelji ovog prirodnog fenomena. Dolina Velike Paklenice duga je nešto više od 14 kilometara, a zbog specifičnog je terena stvorila duboko korito (kanjon), koji danas očarava mnoge. Kanjon je na mjestima širok tek desetak metara, a dubina mu seže i do 400 metara. Kanjon Velike Paklenice slovi kao najatraktivnije hrvatsko penjalište, poznato penjačima diljem Europe i šire.
Kanjon Male Paklenice skromnija je preslika kanjona Velike Paklenice. I ovdje će mnogi uživati, ali iz jednog drugog razloga – zato što je kanjon Mala Paklenica pravo oličenje očuvane prirode i divljine. Potok Male Paklenice dugačak je nešto više od 12 kilometara. Kanjon ima duljinu od 2 kilometra, sa strmim obroncima koji postižu visinu i do 300 metara.
Zbog prirodne očuvanosti i značaja Male Paklenice, sve penjačke aktivnosti su najstrože zabranjene.
Babino jezero u parku Paklenica
Babino jezero je jedino stalno jezero na području NP Paklenica. Jezero se nalazi na dnu velike ponikve, na visini od oko 1600 metara. Pored jezera prolazi planinarska staza prema Vaganskom vrhu, čime je uspon ka vrhu dodatno obogaćen na prizore prirodnog okruženja jezera. Tijekom godine razina vode mijenja se tek neznatno, a za vrijeme zimskih mjeseci jezero biva zaleđeno. Pretpostavljamo da zadržavanju vode u jezeru pogoduje glinovita obloga koja je ispunila pukotine u vapnencima.
Zanimljivi stanovnici jezera su planinski vodenjaci (Ichthyosaura alpestris), poznati kao vodene gušterice. Zimi ove jedinke hiberniraju zakopavajući se u mulj, u jezeru među alge i ostalo bilje na dnu. Led na površini vode ih čuva od prevelike hladnoće.
Privatni smještaj direktno od vlasnika na www.SMJESTAJ.com.hr/trazi
Prati nas na facebooku za više članaka o Hrvatskoj. Podijeli ovaj članak klikom na gumbe desno. Hvala
Nadogradi ovaj zapis
Bio si na ovom mjestu? Podijeli s nama svoja iskustva ili fotografije.
Napiši svoju verziju članka. Nagrađujemo vlasnike apartmana.