Hrvatsko narodno kazalište u Splitu utemeljeno je 1893. godine. Nalazi se na Trgu Gaje Bulata u samom gradu. Danas je HNK središnje splitsko kazalište i najznačajnija kazališna ustanova u Dalmaciji.
Na samim početcima HNK u Splitu nije imao stalni umjetnički ansambl, nego su programe u njemu održavale uglavnom putujuće kazališne operne trupe, među kojima su dominirale one iz Češke i Italije, te Zagreba, Osijeka i Beograda. Između dva svjetska rata u Splitskom HNK su gotovo svakoga svibnja gostovale Ljubljanska i Zagrebačka opera, dajući pregršt predstava tijekom svibnja.
Godine 1922. osnovan je vlastiti ansambl, čime su omogućene predstave u svojoj organizaciji. Dio ansambla bili su profesionalci, dio su bili amateri. Veći zaokret dogodio se dolaskom maestra Ive Tijardovića, koji je svojim operetama "Mala Floramye" (1926.) i "Spli'ski akvarel" (1928.) obilježio i grad i građane, kao i navike života u toj sredini.
Prvi intendant kazališta bio je Ivo Tijardović. U kazalištu se nalaze poprsja velikana splitske i hrvatske kulture: Marka Marulića, Gaje Bulata, Ive Tijardovića, Josipa Hatzea, Josipa Gende, Zdravke Krstulović i Borisa Dvornika.
Važno je spomenuti da je HNK Split kroz mnoga stoljeća postojanja uspio da sačuva kulturni identitet grada. Posebno je to bilo omogućeno brojnim kazališnim predstavama i koncertima. Danas je HNK u Splitu član Europske kazališne konvencije od 1999. godine.
Splićani su mnogo dali za svoje kazalište, baš kao što je HNK dao Splitu. Zanimljivo je spomenuti i najdugovječnijeg radnika ove ustanove – to je dugogodišnji nabavljač, povremeni glumac i statist, najpoznatiji kao pirotehničar Milan Tomić Šerif. On je čak 61 godinu radio u splitskom HNK.
Nova kazališna zgrada Općinskog kazališta (kakvu i danas poznajemo) otvorena je 6. svibnja 1893. godine na Dobrome. Otvorenje je bilo logičan slijed, i nastavak na već bogatu splitsku kazališnu povijest, čiji počeci sežu još u antiku. U novom kazalištu nastupaju, pored do tad neprikosnovenih talijanskih trupa i umjetnika, sve češće domaći i slavenski umjetnici.
Prvi pravi pokušaj pokretanja stalnog i profesionalnog dramskog ansambla događa se 1898. godine, osnivanjem ansambla Hrvatskoga dramatičnog društva u Spljetu od bivših članova zagrebačkog i varaždinskog kazališta te svršenih učenika Miletićeve glumačke škole. Spljet nismo napisali greškom – naime, u tom periodu još uvijek se vodila polemika trebali se grad službeno zvati Split ili Spljet. Nije ta tema usko vezana za povijest kazališta, pa nećemo dalje u tom smjeru. Tek toliko da spomenemo zanimljivu činjenicu.
Vratimo se na rad i postojanje HNK Split.
Zgrada svoju prvu obnovu doživljava 1920. kada se i osniva prvi profesionalni dramski ansambl pod službenim nazivom Narodno pozorište za Dalmaciju.
Godine 1928. dotadašnje profesionalno je kazalište ukinuto, a odlukom tadašnjeg Ministarstva prosvete splitsko je kazalište spojeno sa sarajevskim u tzv. Narodno pozorište za zapadne oblasti.
Početkom 1928, kad se već naslućivao prestanak rada Narodnog pozorišta za Dalmaciju, skupina splitskih kazališnih entuzijasta pokreće kazalište Gradska opera i opereta, koje ubrzo mijenja ime u Splitsko kazališno društvo. Sve do 1936. to društvo, u kojem je spiritus movens Ivo Tijardović, uprizoruje uz dramske i niz operetnih i opernih djela. U tim uprizorenjima kao gosti sudjeluju i mnogi poznati kazališni umjetnici iz drugih gradova. Godine 1937. od Splitskoga kazališnog društva izdvajaju se Splitski kazališni dobrovoljci (1937-1940).
Godine 1940. ponovno se obnavlja kazališna zgrada i osniva Hrvatsko narodno kazalište u Splitu. U tom periodu kazalište ima u svom sastavu Operu, Dramu i Balet. Prvi intendant je Ivo Tijardović, na čelu Drame je Marko Fotez, Operu vodi Oskar Jozefović, a Balet Ana Roje.
Rad kazališta nije dugo potrajao, jer se već 1941. godine prekida zbog talijanske okupacije.
Po oslobođenju i nastanku mirnodopskih uvjeta 1. srpnja 1945. osniva se Narodno kazalište u Splitu, čija je jezgra bilo Kazalište narodnog oslobođenja Dalmacije, osnovano na Visu 1944. Prva je sezona otvorena 27. rujna 1945. izvedbom tragedije Mirka Bogovića Matija Gubec, kralj seljački. Profesionalno kazalište u Splitu od toga dana kontinuirano djeluje do danas.
U veljači 1970. kazališna je zgrada gotovo potpuno uništena u požaru. Nakon kraće stanke, predstave se ponovo počinju održavati prvo u Depadansi Doma JNA, a potom u kinu Split u sklopu Doma Brodogradilišta Split. Gotovo čitavo desetljeće trebalo je da se kazališna zgrada na Dobrome obnovi.
Tek se u ožujku 1978, prema projektu arhitekta Boška Rašice, započinje sa radovima i obnovom zgrade. Tom prilikom zgrada se dodatno proširuje, a novi oblik (koji i danas uživamo) svečano je predstavljen 19. svibnja 1980.
Povijest kazališta u kratkim crtama
Godine 1922. osnovan je vlastiti ansambl, čime su omogućene predstave u svojoj organizaciji. Dio ansambla bili su profesionalci, dio su bili amateri. Veći zaokret dogodio se dolaskom maestra Ive Tijardovića, koji je svojim operetama "Mala Floramye" (1926.) i "Spli'ski akvarel" (1928.) obilježio i grad i građane, kao i navike života u toj sredini.
Prvi intendant kazališta bio je Ivo Tijardović. U kazalištu se nalaze poprsja velikana splitske i hrvatske kulture: Marka Marulića, Gaje Bulata, Ive Tijardovića, Josipa Hatzea, Josipa Gende, Zdravke Krstulović i Borisa Dvornika.Važno je spomenuti da je HNK Split kroz mnoga stoljeća postojanja uspio da sačuva kulturni identitet grada. Posebno je to bilo omogućeno brojnim kazališnim predstavama i koncertima. Danas je HNK u Splitu član Europske kazališne konvencije od 1999. godine.
Splićani su mnogo dali za svoje kazalište, baš kao što je HNK dao Splitu. Zanimljivo je spomenuti i najdugovječnijeg radnika ove ustanove – to je dugogodišnji nabavljač, povremeni glumac i statist, najpoznatiji kao pirotehničar Milan Tomić Šerif. On je čak 61 godinu radio u splitskom HNK.
HNK Split – od početka pa do danas
Nova kazališna zgrada Općinskog kazališta (kakvu i danas poznajemo) otvorena je 6. svibnja 1893. godine na Dobrome. Otvorenje je bilo logičan slijed, i nastavak na već bogatu splitsku kazališnu povijest, čiji počeci sežu još u antiku. U novom kazalištu nastupaju, pored do tad neprikosnovenih talijanskih trupa i umjetnika, sve češće domaći i slavenski umjetnici.
Prvi pravi pokušaj pokretanja stalnog i profesionalnog dramskog ansambla događa se 1898. godine, osnivanjem ansambla Hrvatskoga dramatičnog društva u Spljetu od bivših članova zagrebačkog i varaždinskog kazališta te svršenih učenika Miletićeve glumačke škole. Spljet nismo napisali greškom – naime, u tom periodu još uvijek se vodila polemika trebali se grad službeno zvati Split ili Spljet. Nije ta tema usko vezana za povijest kazališta, pa nećemo dalje u tom smjeru. Tek toliko da spomenemo zanimljivu činjenicu.
Vratimo se na rad i postojanje HNK Split.
Zgrada svoju prvu obnovu doživljava 1920. kada se i osniva prvi profesionalni dramski ansambl pod službenim nazivom Narodno pozorište za Dalmaciju.Godine 1928. dotadašnje profesionalno je kazalište ukinuto, a odlukom tadašnjeg Ministarstva prosvete splitsko je kazalište spojeno sa sarajevskim u tzv. Narodno pozorište za zapadne oblasti.
Početkom 1928, kad se već naslućivao prestanak rada Narodnog pozorišta za Dalmaciju, skupina splitskih kazališnih entuzijasta pokreće kazalište Gradska opera i opereta, koje ubrzo mijenja ime u Splitsko kazališno društvo. Sve do 1936. to društvo, u kojem je spiritus movens Ivo Tijardović, uprizoruje uz dramske i niz operetnih i opernih djela. U tim uprizorenjima kao gosti sudjeluju i mnogi poznati kazališni umjetnici iz drugih gradova. Godine 1937. od Splitskoga kazališnog društva izdvajaju se Splitski kazališni dobrovoljci (1937-1940).
Godine 1940. ponovno se obnavlja kazališna zgrada i osniva Hrvatsko narodno kazalište u Splitu. U tom periodu kazalište ima u svom sastavu Operu, Dramu i Balet. Prvi intendant je Ivo Tijardović, na čelu Drame je Marko Fotez, Operu vodi Oskar Jozefović, a Balet Ana Roje.
Rad kazališta nije dugo potrajao, jer se već 1941. godine prekida zbog talijanske okupacije.Po oslobođenju i nastanku mirnodopskih uvjeta 1. srpnja 1945. osniva se Narodno kazalište u Splitu, čija je jezgra bilo Kazalište narodnog oslobođenja Dalmacije, osnovano na Visu 1944. Prva je sezona otvorena 27. rujna 1945. izvedbom tragedije Mirka Bogovića Matija Gubec, kralj seljački. Profesionalno kazalište u Splitu od toga dana kontinuirano djeluje do danas.
U veljači 1970. kazališna je zgrada gotovo potpuno uništena u požaru. Nakon kraće stanke, predstave se ponovo počinju održavati prvo u Depadansi Doma JNA, a potom u kinu Split u sklopu Doma Brodogradilišta Split. Gotovo čitavo desetljeće trebalo je da se kazališna zgrada na Dobrome obnovi.
Tek se u ožujku 1978, prema projektu arhitekta Boška Rašice, započinje sa radovima i obnovom zgrade. Tom prilikom zgrada se dodatno proširuje, a novi oblik (koji i danas uživamo) svečano je predstavljen 19. svibnja 1980.
Privatni smještaj direktno od vlasnika na www.SMJESTAJ.com.hr/trazi
Prati nas na facebooku za više članaka o Hrvatskoj. Podijeli ovaj članak klikom na gumbe desno. Hvala
Nadogradi ovaj zapis
Bio si na ovom mjestu? Podijeli s nama svoja iskustva ili fotografije.
Napiši svoju verziju članka. Nagrađujemo vlasnike apartmana.
