Dubrovnik je u prošlim vremenima bio sjecištem karavanskih putova. Posebno se ovo odnosi za vrijeme Dubrovačke republike. U to vrijeme je postola velika opasnost od zaraze kugom, zbog čega su Dubrovčani sagradili Lazarete koji su služili za izdržavanje karantene.
Propisom u Liber viridis iz 1377. godine pod naslovom "Došljacima iz kužnih mjesta zabranjuje se ulazak u Dubrovnik i okolicu" propisano je da došljaci iz kužnih i sumnjivih krajeva moraju proboraviti 40 dana na posebnim mjestima u Cavtatu, na otocima Mrkanu, Bobari i sv. Petru. Time je utemeljena izgradnja prvih lazareta u Dubrovačkoj Republici. Svi trgovci,osobito oni iz kugom kontaminiranih područja, pomorci, svi sumnjivi i okuženi morali su proboraviti u karanteni prije ulaska u grad.
