Crkva svetog Vlaha Dubrovnik

Crkva svetog Vlaha Dubrovnik

Ova crkva izgrađena je u baroknom stilu, na mjestu nekadašnje romaničke crkve. Crkva svetog Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika, sagrađena je na mjestu starije romaničke crkve, koja je preživjela veliki potres 1667. godine, ali je izgorjela u požaru 1706. godine.

Crkva je oštećena u potresu godine 1979. godine, pa i u Domovinskom ratu (1991. - 1992.) kada je oštećena brojnim projektilima, najjače na krovu i sjevernom pročelju.

Veliko vijeće 26. veljače 1348. godine donosi odluku o gradnji crkve svetog Vlaha na Platea Communis, na mjestu gdje je i današnja (barokna), ispred Vijećnice. Iz odluke o izgradnji nove crkve svetog Vlaha na navedenome mjestu još se može iščitati želja Dubrovčana za stjecanjem neovisnosti o mletačke vlasti. Godine 1558. u crkvu su postavljene i orgulje – orguljara Colombija.

Nova barokna crkva izgrađena je u periodu od 1706. godine do 1715. godine, po nacrtima mletačkog graditelja Marina Gropellija. Crkva ima bogato ukrašeno pročelje s portalom, a ispred njega su široke stube. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip svetog Vlaha od pozlaćenog srebra, koji je rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća.

U rukama sveti Vlaho drži maketu grada prije potresa 1667. godine. Kip je preživio i potres i požar u crkvi. Svake se godine 3. veljače u Dubrovniku slavi Festa Svetog Vlaha.