Crkva i samostan sv. Franje

I samostan i crkva sv. Franje smješteni su na zapadnoj padini pulskog brežuljka. Nalaze se na pola puta između Foruma i srednjovjekovne utvrde na vrhu. Točno na mjestu gdje je prije toga bio ranokršćanski kompleks sv. Ivana Krstitelja.

Franjevci u Pulu dolaze neposredno nakon što je sv. Franjo utemeljio franjevački red. Red je utemeljen usmenim pristankom pape Inocenta III. 1209. godine.

Franjevački gotički sklop samostana i crkve dovršen je već krajem sedamdesetih godina 13. st., građen od majstora graditelja fra Jakova Puljanina, koncipiran u skladu s pravilima propovjedničkog reda donesenih u Narboni 1260. godine. To podrazumijeva tipičan pravokutni tlocrt crkve s četvrtastim svetištem, jednozidnim zvonikom, klaustrom i samostanom s prostorijama za stanovanje fratara, kapitularnom dvoranom, refektorijom i sakristijom koja povezuje samostan s korom u crkvi.

Svojim oblikom crkva je jednostavna, baš kako i dolikuje crkvi prosjačkog reda. Vrhunska vještina majstora pokazana je u završnoj obradni kvadratnih kamenih elemenata koji čine zid.

Na glavnom oltaru imamo veliki drveni, pozlaćeni poliptih iz sredine 15. stoljeća. Nastao je pod utjecajem škole Vivarinija, i danas se smatra jednim od najvrednijih djela drvene gotičke plastike u Istri. Na središnjem je polju visoki reljef Bogorodice s Kristom, a sa strane i u redu iznad reljefa ukupno je 12 svetačkih likova. Poliptih završava izrezbarenim gotičkim fijalama. Samostan ima klaustar s ranorenesansnim stupovima, sagrađen u 15. stoljeću. Uz crkvu gotički je klaustar s renesansnim adaptacijama. U klaustru, i pred samim ulazom u crkvu smješteni su lapidarij srednjovjekovnih spomenika i zbirka kopija zidnih slika iz Istre.

U crkvi sv. Franje u Puli nalaze se posmrtni ostaci blaženog Otona koji je, prema nekim izvorima, došao u Pulu oko 1235. godine, prigodom osnutka tamošnjega samostana. Umro je u Puli 1241. na glasu svetosti, a brojna ozdravljenja na njegov zavjet bilježe se u mnogim knjigama i martirologijima franjevačkoga reda. U Puli štovanje blaženog Otona traje i danas.