# Crkva Svetog Martina Vrsar

Crkva Svetog Martina Vrsar - Župna crkva svetog Martina biskupa

Još oko 1800-te godine pojavila se potreba za gradnjom nove i znatno veće župne crkve Vrsaru. U tom periodu je Vrsar brojao oko 500 stanovnika, a već 1816. godine taj broj se popeo na 551 stanovnika. Dopuštenjem porečkoga biskupa Francesca Polesinija vrsarski je župnik Francesco Raguzzi 1. ožujka 1804. godine blagoslovio kamen temeljac nove vrsarske župne crkve. Predviđeno je da se nova crkva nalazi na mjestu gdje se danas nalazi župna crkva svetog Martina. Prvi radovi započinju iste godine, a već 1805. zidovi crkve bili su podignuti do visine od 4 m. Radovi su bili zaustavljeni uspostavom francuske vlasti, a Francuzi su odmah po dolasku u Vrsar prodali sav materijal pribavljen za gradnju nove crkve. Pogledom na Franciskanski katastar iz 1820. godine možemo vidjeti katastarsku česticu na kojoj su nacrtane građevinske međe crkve kakva će biti izgrađena više od jedanaest desetljeća kasnije. To nam govori da je projekt gradnje crkve već početkom 19. stoljeća bio u cijelosti razrađen.

O tome projektu gotovo se ništa ne zna te o njemu, izuzev u vrsarskom župnom arhivu, ne postoje nikakvi podaci. Projekt izgradnje crkve pokušao se oživjeti i aktualizirati tijekom 1911. i 1912. godine, ali bez uspjeha.

Crkva u Vrsaru je ipak izgrađena

Današnja župna crkva izgrađena je 1935. godine od Vrsarskoga kamena. Ipak, crkva se gradila postupno, u više faza. Gradnja je započela u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, usporedo s rušenjem stare župne crkve. Gradnja nove crkve u Vrsaru je dovršena 1934. godine, no proteklo je još godinu dana dok je Vrsarskim kamenom obložen portal crkve i dok su postavljeni prozori.

Crkva je posvećena 1935. godine po biskupu Trifunu Pederzolliju, što se uobičajeno smatra i godinom njezine izgradnje.

Opis crkve u Vrsaru

Crkva ima pročelje koje završava trokutastim zabatom. Crkva je duguljasta građevina sa središnjom lađom i manjim pokrajnim lađama sa svake strane odijeljenima stupovljem. Svetište crkve je uzdignuto u odnosu na razinu poda lađa. Na stupovima se nalaze uklesana imena darovatelja crkve. Kapiteli imaju cvjetne ukrase (palmete s volutama). Na trijumfalnom luku crkve nalazi se latinski natpis „VERE LOCUS ISTE SANCTUS EST“, što u prijevodu znači (Ovo je mjesto doista sveto).

Glavni oltar u crkvi je od drveta, a donijeli su ga 2008. iz crkve svete Eufemije iz Rovinja. Taj oltar dopremljen je zbog svoje manje mase budući da je svetište crkve bilo statički ugroženo radovima u kripti crkve. Na oltaru je novi drveni kip svetoga Martina. Kip je većih dimenzija, i dominira tim dijelom unutrašnjeg prostora.

Nekadašnji glavni oltar izrađen je od kamena, sa svetohraništem povrh kojega se nalazi kip Srca Isusova. Danas se oltar nalazi u pokrajnjoj lađi, s desne strane kada se gleda s glavnog oltara. Taj je oltar maknut iz svetišta zbog velike mase i bojazni da se naruši statika građevine. U uvjetima statičkih problema u svetištu premješten je na današnje mjesto kako ne bi svojom masom stvarao pritisak na zidove i temelje.

Uz današnji glavni oltar nalaze se kipovi Blažene Djevice Marije Bezgrešne i svetoga Josipa. Oltar je okrenut prema puku. U crkvi se nalazi i mramorna krstionica, dopremljena iz stare crkve svetog Martina koja se nalazila kod starih vrata. Gornji dio krstionice je izrađen od drveta. Nekada se u crkvi nalazio gotički kip Gospe iz 14. stoljeća, ali je ukraden. Ispod svetišta crkve nalazi se lijepo uređena kapela s nekoliko starih slika ovješenih na zidove. Ona se u zimskim mjesecima, izuzev nedjeljom, koristi za održavanje bogoslužja.

---